Piše: Dženan Kulović

Nakon što je kardinal Josip Bozanić u praskozorje stvaranja nezavisne hrvatske države izgovorio sintagmu "grijeh struktura", pogodio je u suštinu društvenih problema cijele regije. Od tada pa do sada izgovorena sintagma predstavlja jednu od najkraćih, ali i najefektnijih dijagnoza stanja društva obilježenog skandalima, divljanjem, kriminalom i pronevjerama.

Put iz samoupravnog socijalizma nekadašnje Jugoslavije prema tržišnom kapitalizmu sadašnjih zemalja zahtijevao je ne samo vlasničku transformaciju, odnosno promjenu vlasničke strukture, nego i personalnu tranziciju, odnosno promjenu načina razmišljanja. Sve je počelo u bivšoj državi na temelju takozvanog Markovićevog zakona. Međutim, nemili događaji na ovim prostorima bili su nedokučiva prepreka provođenju tranzicije koja je zaustavljena početkom rata.

Dok se u drugim zemljama država obračunava s takvim grupama, kod nas su takve grupe uspjele povezati svoje redove sa samim vrhom.

Za razliku od Slovenije, gdje su tranziciju na leđima iznijeli ljudi kontinuiteta, reformisti poput Milana Kučana i Janeza Drnovšeka, u ostalim zemljama bivše Jugoslavije proveden je dublji i radikalniji prevrat.

Poništene privatizacije

Zato danas i imamo afere koje su proteklih godina rezultirale poništenjem izvršenih privatizacija (u Srbiji više od 600, a u Hrvatskoj više od 2.000 poništenih privatizacija).

U Bosni i Hercegovini nije poništena niti jedna, a posljedice brojnih neuspjelih privatizacija su vidljive: desetine hiljada radnika ostale su bez posla, pominje se blizu 700.000 godina neplaćenog radnog staža, prazne fabričke hale i mašine koje više nisu upotrebljive. Rezultat toga su štrajkovi radnika, blokade puteva, napuštanje zemlje i niz drugih oblika iskazivanja nezadovoljstva. Revizija privatizacije mora biti jedan od prioriteta svake buduće vlasti ako računa na konsenzus o teškim reformama koje nas čekaju.

Dosadašnje rezultate vlasti imamo u najočitijim primjerima na ulicama. Jedan od ključnih razloga zbog kojih su pokrenuti aktuelni protesti bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić traži upravo u "pljački i grabežnom umorstvu privrede u Bosni i Hercegovini", proisteklim iz loše provedenog postupka privatizacije.

Da je zaista počinjen "grijeh struktura" može nam za primjer poslužiti preduzeće Krivaja iz Zavidovića. Izjava ondašnjeg federalnog premijera Nedžada Brankovića da "model privatizacije preduzeća Krivaja može poslužiti kao primjer rješavanja problema u Agrokomercu i još nekim preduzećima u Federaciji Bosne i Hercegovine" pretvorila se u svoju suprotnost.

Ovaj nekadašnji zavidovićki gigant, od kojeg su živjeli grad, regija, i danas predstavlja najcrnji primjer privatizacije. Sve vladajuće strukture, u kontinuitetu i bez izuzetka, činile su grijeh prema ovom preduzeću od strateške važnosti.

Pogledamo li u prošlost, možemo svjedočiti da je ovo svjetski respektabilno preduzeće u kontinuitetu poslovalo - od osnivanja u austrougarsko vrijeme, do stečaja u post-ratno vrijeme. Tokom osamdesetih godina Krivaja je imala više od 12.000 radnika i predstavništva u Americi, Njemačkoj, Francuskoj i Alžiru. Imala je sopstvenu komercijalnu, transportnu i ugostiteljsku liniju.

Revizija privatizacije mora biti jedan od prioriteta svake buduće vlasti ako računa na konsenzus o teškim reformama koje nas čekaju.

Smjenjivale su se uprave i vlasti, ali je ovaj gigant išao ukorak sa zahtjevima vremena i opstajao. Radio je čak i u minulom ratu. Nikada nije bombardovan, a radnici su radili čak i na meti snajpera. Nasuprot tome, pogledamo li u sadašnjost, možemo svjedočiti da je politički usmjeravana praksa privatizacije u znatnoj mjeri pridonijela tajkunizaciji i devastiranju ovog preduzeće, grada, regije i djelatnosti.

Ono što je nekad bilo izvor blagostanja, danas je postalo izvor problema. Uz sve ovo, bliskost vladajuće oligarhije i organizovanog kriminala stvorila je u javnosti osjećaj da se radi o jednom tkivu. Dok se u drugim zemljama, koje stabilno stoje na svojim nogama, država obračunava sa takvim skupinama, kod nas su takve skupine uspjele povezati svoje redove sa samim vrhom i, naravno, to dobro iskoristiti.

Razorni rezultati

Dugoročni rezultati privatizacije u Krivaji su ekonomsko i moralno razorni za radnike i društvo.

Preduzeće je nekoliko puta dolazilo u krive ruke. Vlasnici Krivaje su u nekoliko navrata najavljivali raskid ugovora iz raznih razloga, od pokrenutih sudskih postupaka do neisporučene ugovorene sirovine.

Pokušaj tenderske prodaje 2005. godine proglašen je neuspješnim, nakon čega neposrednom pogodbom Krivaju kupuje Firmpex iz Zavidovića.

Privatizacija ovog preduzeća je kod radnika i sindikata izazivala žestok strah od kapitalizma, a kod lopova i karijerista stvorila nadu da je došlo njihovih pet minuta koje treba brzo iskoristiti.

Da se osigura novac i saniraju svi dugovi, prvi naredni dan poslovanja ovo preduzeće nastavilo bi stvarati gubitak, jer nema jasne strategije izlaska iz krize.

Preduzeće je procijenjeno na oko 160 miliona erura, a prodano je za 2,5 miliona eura, neposrednom pogodbom. Međutim, kupci nisu ispoštovali obaveze iz ugovora, a nisu uspjeli ni registrovati preduzeće.

Planirana proizvodnja u vrijednosti 40 miliona eura, izvoz za druga tržišta, uključujući i američko, partnerstvo sa švedskim gigantom kompanijom Ikea čini se da su bila pusta obećanja.

Kao posljedica toga, topila se imovina preduzeća (vrijednost kapitala u Krivaji danas je nula eura), a s njom se topilo i moralno tkivo društva (broj nezaposlenih u Zavidovićima danas je 50 posto).

Oni koji su ukazivali na nepravde u ovom preduzeću bili su otpušteni i udaljeni iz preduzeća. Bespravno je otpušteno 160 radnika, koji su svoja prava s pravosnažnim presudama tražili od federalne Vlade, pred koju su došli pješice.

Privatizacija ne obuhvata samo ekonomski, već i socijalni aspekt države. Ako svi govore o korupciji, a vlast poduzima tek onoliko koliko joj diktira politički interes, ako su svi svjesni da birokratija od lokalne do državne ima "prste u pekmezu", sklona je lobirati i zalagati se za projekte na kojima se mogu zaraditi politički bodovi i lične provizije.

Uprkos izjavi federalnog premijera Nermina Nikšića kako "Vlada ostaje uz radnike Krivaje" i da je "spremna prihvatiti ulogu medijatora u razgovorima sa stečajnim upravnikom, menadžmentom preduzeća i sindikalnom organizacijom", radnici nisu krili razočarenje.

Koliko, zaista, nadležni nemaju rješenja za Krivaju u prilog nam govori i činjenica da je premijer prije dvije godine tvrdio kako je nemoguće da se problem Krivaje rješava parcijalno, da bi se danas imovina Krivaje prodavala u sedam lotova. Čini se da su svi pokušaji na polju oživljavanja odavno "umrlog pacijenta" uzaludni.

Definitivno umiranje

Slučaj Krivaja po svim manifestacijama koje ga prate (štrajkovi radnika zbog neisplaćenih plata za uredno i kvalitetno obavljen posao, pljačkanje predstavništava u inostranstvu i stavljanje novca u vlastite džepove, sudske tužbe onih koji više i ne razmišljaju da se u nju vrate), nakon što su postrojenja preduzeća zaključana, mogao bi se okončati njenim definitivnim umiranjem - ne samo zavidovićkog giganta, nego i mnogih koji su godinama pružajući joj usluge živjeli od Krivaje.

Svako ko misli da se to urušavanje može spriječiti jednokratnim novčanim isplatama radnika iz federalnog budžeta u velikoj je zabludi i neznanju. Samo je pitanje koja će vlast imati hrabrosti da to konačno ozvaniči i kaže. Riječ je o preduzeću koje već dugo godina pokazuje hronične teškoće i zaostajanje u konkurentnosti. Proistekle su iz akumuliranja gubitka, koji nastaju kao posljedica svih manifestacija koje prate ovakvo stanje.

Ako je Krivaja od strateškog interesa za državu, odnosno Federaciju BiH, ona za njenu sanaciju treba izdvojiti 25 miliona eura svježeg novca. No, ona tih miliona nema i sve što u narednom periodu bude činila u nastojanju da spasi ovu najznačajniju drvoprerađivačku tvornicu u BiH može ličiti na čeprkanje. I da se i to čudo desi pa se osigura novac i saniraju svi dugovi, prvi naredni dan poslovanja ovo preduzeće nastavilo bi stvarati gubitak, jer nema jasne strategije izlaska iz krize.

Zapitajmo se - kada je premijer Nikšić izjavio da "i danas ima ljudi koji vjeruju da Krivaja neće uspjeti" i "da još među radnicima ima jedna grupa ljudi koja misli da se može primati plata, a ne raditi ništa" - na koga je mislio? Ima li tih ljudi i danas? Očito da svoje odgovore traže od premijera ispred zgrade Vlade, pred koju su tek stigli nakon što su se gladni i odlučni pješice uputili prije pune dvije godine.

Uprkos svemu, svjesni smo da je proces privatizacije veoma složen proces, jer stimulišući jedne interesne skupine, automatski destimuliše druge interesne skupine. Povlađujemo li vlasnicima, ugrožavamo radnike. Zato, ko su pobjednici, a ko gubitnici ove privatizacije 20 godina poslije prosudite sami.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Niz je primjera gradova u balkanskoj regiji u kojima je socijalna slika poražavajuća nakon privredne agonije velikog giganta. Grad u centralnoj Bosni i Hercegovini, Zavidovići, nije izbjegao takvu sudbinu.

Nekada se dičio najznačajnijom drvoprerađivačkom kompanijom, koja to više nije, javlja novinar Al Jazeere Boris Gagić.

Grupa nezadovoljnih mještana je u centru Zavidovića podigla šatore u kojima jedu, spavaju i griju se. Oni, kako kažu, ukazuju na probleme koji se gomilaju. U gradu sa 40.000 stanovnika, zaposleno ih je 3.500.

„Sa izlaskom sad ove generacije iz srednje škole, bit će 10.000 nezaposlenih i to je katastrofalno“, ističe Šemsudin Gradinović, stanovnik Zavidovića.

Za katastrofalno stanje krive lokalnu vlast. Peticija za njihov odlazak se potpisuje, što načelnika ne brine. Polupana vrata i prozori na zgradi popravljeni su, no gnjev građana radom odgovornih u gradskoj administraciji ne jenjava.

„Ljudi samo svoju familiju zapošljavaju: braće, sestre, amidižiće, daidžiće“, smatra Muhamed Hoš.

Plata 115 eura

Iako zaposlena u Krivaji, nekada najznačajnijoj drvoprerađivačkoj firmi u BiH, Nefa Palić pokazuje kako plata koju prima iznosi 115 eura. Manja je od prosječnog mjesečnog primanja, ali i minimalca u tom dijelu države. I tu nije kraj paradoksima.

„Odbija se doprinos za PIO, zdravstveno osiguranje, doprinos za osiguranje nezaposlenih, naši radnici koji su bolesni liječe se o svom trošku i niko im ne plaća bolovanje u Krivaji, niko“, navodi Palić.

Krivaja je prošla put mnogih velikih firmi 1990-ih godina - privatizaciju. Potom je više puta mijenjala vlasnika, a neslavno je okončano i partnerstvo sa švedskom IKEA-om. I nije stala na noge. Privredna agonija - radi se kada ima posla i sirovine, zamijenila je predratnu sliku.

„Kada se na kapiji pomoli 14.000 radnika: jedni izlaze, drugi ulaze, to je ogromna masa“, rekao je bivši radnik Krivaje Suad Mulasmajić.

Ogromnih 65 miliona eura sada su gubici Krivaje. Vrijednost imovine, koja se smanjuje iz godine u godine, iznosi 33 miliona eura. Nestala su predstavništva firme na nekoliko kontinenata. Veza sa svijetom - zgrada napravljena u doba Austro-Ugarske, kada je osnovana Krivaja - koja je posljednjih godina u stečaju.

„Stečajni upravnik Krivaje je jasan. Reorganizacija firme nije uspjela, radi se na rasprodaji, te dobijanju novca za imovinu preduzeća, bar onoga što se može prodati“, javlja Al Jazeerin Boris Gagić.

Loši poslovni potezi

Oni koji su stvarali Krivaju ukazivali su na pogubnost loših poslovnih poteza i za to su dobili otkaz. Mirsad Buljubašić pet godina nije ušao u krug firme. Mišljenje i dalje ne mijenja.

„Krivajom je sve vrijeme upravljala politika i pojedinci iz politike“, kaže.

Postojeće sindikalne vođe vjeruju politici i tvrde da nije sve izgubljeno.

„Radi se na tome da se okonča stečajni postupak, zadrži 1.100 radnika, spasi firma... Mislim da smo na korak, u pregovorima s Vladom i budućim kupcima, spasiti preduzeće, prvi u regiji“, ističe Ferid Balić iz Sindikata Krivaje.

Izvor: Al Jazeera

Poplave koje su pogodile regiju u maju i ponovno neke dijelove sredinom augusta utjecale su i na pomicanja minskih polja i njihovih oznaka. 

Situacija je izuzetno opasna u Bosni i Hercegovini, koja je najviše zagađena u regiji neeksplodiranim sredstvima.

Sumnja se da se najviše minskih polja pomaklo duž korita rijeka Bosne i Krivaje, te Save između Orašja i Brčkog.

Problem ne predstavljaju samo mine, nego i drugo naoružanje bačeno u rijeke ili šume, a koje su poplave izbacile na površinu. I u Hrvatskoj isti problem - na istoku zemlje - u okolini općina Vrbanja i Nijemci te uz rijeku Savu u mjestu Gunja.

Upravo u Gunji počelo je deminiranje minski sumnjivog prostora. Sljedećih 30 dana gotovo 500 pirotehničara iz 37 preduzeća, bez novčane naknade, učestvovat će u čišćenju područja. Tamo je bila i ekipa Al Jazeere.

Strah od mina

Kuća gospođe Eržebet Memišević tik je do savskog nasipa. Kuća joj je u maju za vrijeme poplava bila četiri metra pod vodom, no Sava je donijela i druge još opasnije probleme - mine, izvještava Ana Mlinarić, reporterka Al Jazeere.

"Tu su mineri bili prije pet godina negdje, oni su to čistili, ali se boje da prilikom ove poplave nije negdje zalutala koja mina", kaže Memišević.

Za taj prostor ne postoji niti jedan izvorni zapisnik o miniranju, ali bi zbog ranijih pronalazaka mina na okolnom području, protivpješačkih i protutenkovskih naprava, ipak, moglo biti. Iako se problemi ne očekuju, želi se provjeriti je li voda utjecala na položaj sumnjivog prostora.

"Ovaj je prostor u cijelosti bio poplavljen i jedan je od tri koja su bila poplavljena u ovoj županiji. Ovdje ne očekujemo pomjeranje mina uslijed poplave", kaže Dubravko Krušarovski iz hrvatskog Centra za razminiranje.

"Svi strahuju da su kod nas pod navodnike mine odlutale ili plivale, mi imamo daleko lakšu u odnosu na bh. situaciju, jer su mine uklonjene i odmaknute od mjesta stanovanja", kaže Dražen Jakopec, direktor hrvatskog Centra za razminiranje.

Nedostatak novca

Zbog guste šumske vegetacije ovaj će se teren razminirati ručnom metodom. A to će činiti 500-tinjak deminera.

"Gotovo 600 kvadratnih kilometara Hrvatske još je minski sumnjivo. Najviše eksplozivnih naprava zaostalih iz rata ima u Lici, a Hrvatska ima rok očistiti cijeli teritorij do 2019. godine", izvještava Ana Mlinarić.

Glavni problem je nedostatak novca, a čišćenje ovog terena vrijedno je više od 164.000 eura. No, kompanije ga neće naplatiti iz državnog budžeta - radovi će biti humanitarni i sredstva će osigurati sami.

"U biti, cijeli ovaj naš posao je humanitaran. Ja mislim da nema novaca koji bi natjerali čovjeka da u ovo grmlje gura pipac ili detektor, na kraju, svoj život", govori Marko Vukelić, deminer.

Godišnje je u Hrvatskoj za razminiravanje na raspolaganju nedovoljnih 40 miliona eura, još 200 miliona trebalo bi se povući iz fondova EU.

"Sa tim novcem imat ćemo dosta. Dobrih tvrtki i pirotehničara imamo dovoljno, to znate. Dapače, to znači da će pirotehničari moći raditi ne 13 dana u mjesecu nego 26, što će bitno poboljšati njihovu situaciju", ocijenila je Dijana Pleština, direktorica Vladinog Ureda za razminiranje.

Ali će i omogućiti Hrvatskoj da se na vrijeme riješi svih mina. Gunja će čista biti za 30 dana, zahvaljujući dobroj volji onih koji svoj život zbog tuđe sigurnosti riskiraju svaki dan.

Izvor: Al Jazeera

Fabrika montažnih kuća Krivaja u Zavidovićima, u BiH, gotovo je potpuno izgorjela u požaru protiv kojeg su se cijele noći borili vatrogasci, a prema prvim procjenama načinjena je višemilionska šteta, saopštili su danas zvaničnici lokalnih vlasti.

Požar je izbio nešto nakon ponoći i brzo se proširio po svim fabričkim prostorijama ispunjenim lako zapaljivim materijalom.

Prema prvim procjenama nastala je višemilionska šteta i neizvjesno je da li će proizvodnja u pogonima, gdje je radilo nekoliko stotina ljudi, biti uopšte nastavljena, prenose agencije. 

Vatrogasne

Tokom gašenja požara povrijeđena su dva vatrogasca.

Šef vatrogasne brigade Zavidovići Mirsad Čamdžić izjavio je ranije za portal Klix.ba da je požar lokalizovan u ranim jutarnjim satima, ali da još nije ugašen.

U gašenju požara pomogli su i pripadnici službe civilne zaštite, građani i radnici fabrike.

Čamdžić je dodao da su u pomoć pritekle i vatrogasne ekipe iz drugih opština - Žepče, Maglaja i Zenice i da je na gašenju požara cijelu noć bilo angažovano 11 vozila.

On je kazao da je spriječeno dalje širenje požara na obližnje industrijske objekte, prije svega na fabriku namještaja koja se nalazi u neposrednoj blizini, ali i na druge pogone fabrike montažnih kuća koji nisu bili zahvaćeni požarom.

Požar je, međutim, još aktivan u objektu same fabrike i Čamdžić procijenjuje da će za njegovo potpuno gašenje vjerovatno biti potreban cijeli dan.

Visoka temperatura

Vatrogascima je tokom noći posao otežavala izuzetno visoka temperatura i povremene eksplozije zbog salonita, rekao je Čamdžić, dodajući da je bila i jedna veća eksplozija čiji uzrok nije poznat.

"Tom prilikom jedna osoba je lakše ranjena u nogu, dok je pripadnik Profesionalne vatrogasne brigade imao trovanje pa mu je pružena prva pomoć na licu mjesta", kazao je Čamdžić.

Čamdžić je naveo da ne raspolaže konkretnim informacijama o veličini objekta koji je zahvaćen požarom, ali da prema onome što je sinoć vidio, njegove dimenzije nisu manje od 250 metara u dužinu i 70 metara u širinu.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Nakon 16 dana obustave rada, uposlenici Krivaje Moebl iz Zavidovića su pokrenuli proizvodnju. Dio je to kompromisa postignutog između uprave firme, sindikata i Vlade entiteta Federacija Bosne i Hercegovine. No, do kada će trajati nije izvjesno.

Mašine su, nakon 16 dana, ponovo u pogonu, većina radnika na poslu - njih 550. Jedna od stolica koje su napravili završit će, bez sumnje, na njemačkom tržištu, ali radnik Senad Ćatić nije siguran da će dobiti zarađenu platu.

"Najveći problem je što nam poslodavci ne isplaćuju plate, kao prvo. Drugo, staž nam niko nije uvezao. Socijalno, penziono - ništa nam ne plaćaju. Ništa. Ne možemo mi tako raditi", govori.

'Gdje si bio? Nigdje...'

Na njegovoj platnoj listi piše da je u novembru primio platu u iznosu od 333 konvertibilne marke, odnosno 170 eura. U Krivaji, u kojoj je već tri decenije zaposlen.

"Ja sam ustao u sedam [sati], došao na posao, radim... Na kraju mjeseca kaže - nema para. Pa, gdje su? Jednostavno, dođeš kući s posla. 'Gdje si bio?', pita te žena. Nigdje. Bio na poslu - ništa", navodi Ćatić.

Hamida Prijić, također uposlenica Krivaje Moebl,  govori: "Plata nam ovaj mjesec na tri puta. Još nam nisu dali treći dio."

Novinarka Al Jazeere Nadina Maličbegović iz Zavidovića javlja kako je sastanak sindikata, uprave i federalne Vlade zakazan za narednu sedmicu.

"Sindikat će iznijeti svoje zahtjeve, uprava svoj biznis plan", dodaje.

'Nikada nije bilo gore'

No, mnogo zavisi od nabavke sirovina. Trenutno za blizu 250 radnika nema posla u Krivaji. Uprava se nada pomoći Vlade Federacije.

"Niko ne govori o ostanku ljudi bez posla, o načinu da svi ostanu na poslu", ističe generalni direktor Krivaje Munib Husejnagić.

Zavidovići su prije rata živjeli od Krivaje. Nakon toga, firma je promijenila nekoliko vlasnika, no radnici s kojima smo razgovarali tvrde da ovdje nikada nije bilo gore. U upravi to poriču.

Izvor: Al Jazeera

Nakon 16 dana obustave rada, uposlenici Krivaje Moebl iz Zavidovića su pokrenuli proizvodnju. Dio je to kompromisa postignutog između Uprave preduzeća, Sindikata i Vlade Federacije. No, do kad će trajati, nije izvjesno.  

Radnici tvornice namještaja "Krivaja mobel" iz Zavidovića blokirali su magistralni put Doboj - Sarajevo, tražeći isplatu jednokratne novčane pomoći.
Bez plaće su četvrti mjesec, a osim novca traže da tužiteljstvo preispita poslovanje tvrtke otkad su je preuzeli novi vlasnici.
Oni pak za blokadu preduzeća krive radnike i kako su rekli, nacionalizam.

Radnici kompanije Krivaja Mobel deblokirali su saobraćajnice i omogućili normalno funkcionisanje saobraćaja u Zavidovićima.

Nakon devet sati potpune blokade grada nezadovoljni radnici su se razišli, ali su za ponedjeljak najavili nove blokade.

Radnici su blokirali grad kako bi izvršili pritisak na nadležne od kojih traže zaštitu imovine u krugu fabrike, javlja reporter Al Jazeere Emir Skenderagić. 

Protesti su počeli prije dva dana kada je predstavnik ortačke grupe iz pogona fabrike, uz asistenciju policije, odvezao kamion.

Predsjednik Sindikata radnika Krivaje Mobel Besim Hasić kazao je ranije u petak kako je situacija ovaj put alarmantna.

"Situacija je alarmantna i blokirali smo sve prilaze iz Zavidovića, a građani su taoci zbog ortaka firme. Nećemo odblokirati put sve dok se ne zaštiti imovina Krivaje, a to treba uraditi Općinski sud koji je taj zahtjev dobio prije desetak dana."

"Također, tražimo i hitnu smjenu načelnika Policijske uprave Zavidovići kao i da se sva imovina vrati državi. Kada se ljudi vrate na posao i krenu zarađivati svoj kruh, tek tada ćemo biti zadovoljni. Oni devet mjeseci nisu uplatili penziono i zdravstveno osiguranje, a neki su na čekanju već šest mjeseci", kazao je Hasić.

Kolone kamiona 

Dodao je i kako radnici ovaj put neće odustati dok se svi njihovi zahtjevi ne ispune. Saobraćaj je bio u potpunosti obustavljen, a kolone kamiona formirane su na ulazu u grad.

Nezadovoljstvo radnika Krivaje Mobel traje već mjesecima. Do sada su više puta blokirali magistralne ceste, a sudbina kompanije još je nepoznata.

Krivaja je nekada zapošljavala 14.000 radnika, a imovina se procjenjivala na 165 miliona konvertibilnih maraka (82,1 milion eura).

Broj zaposlenih danas se sveo na 800, a cjelokupna imovina prodana je za osam miliona konvertibilnih maraka (četiri miliona eura), javlja Anadolija.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Blizu 2.000 građana Zavidovića okupilo se danas na gradskom stadionu u ovom bosanskohercegovačkom mjestu kako bi dali podršku za više od 700 uposlenika Krivaje Mobel koji se mjesecima bore za svoja prava.

Skoro svi privredni subjekti izrazili su spremnost da se solidarišu sa radnicima Krivaje Mobel te su zatvorili vrata za svoje kupce na dva sata.

Blizu 700 radnika preduzeća koje se bavi preradom drveta od novembra prošle godine nije primilo platu, niti su im uplaćeni doprinosi. Firma je posljednji put privatizovana 2014, a vlasnik je lokalna kompanija. 

Besim Hasić, predsjednik Sindikata radnika Krivaje Mobel, kazao je kako je današnji mirni protest pokazatelj koliko je ljudima stalo do ove kompanije.

„Ovo je dokaz koliko su ljudi vezani za ovaj grad i koliko im je stalo do života ovdje. Dvadeset godina je ovaj grad mrtav, smjenjivali su se kupci, a svi sa jednom namjerom, opljačkati i otići. Zamolio bih sve predstavnike vlasti da se zajedno sastanu i nađu rješenje za našu kompaniju i grad, jer ovi ljudi žele samo da žive od svog rada“, kazao je Hasić.

Mirna šetnja

Mirsad Sadiković, penzionirani radnik Krivaje, govori kako je uz radnike još od 2008. godine.

„Uz ove ljude sam od 2008. godine i uvijek sam za mirne proteste, jer to je najbolji način da se postigne željeni cilj. Ja sam nekadašnji radnik te kompanije, ja sam pravio Krivaju i neću dopustiti da je unište“, izjavio je Sadiković.

Ogorčeni radnici mjesecima blokiraju saobraćajnice, ali još se ne nazire rješenje svih njihovih problema. Nakon protesta, mirnom šetnjom su još jednom podsjetili gradske vlasti da neće odustati od svojih zahtjeva i namjere da pitanje Krivaje bude riješeno na adekvatan način.

Krivaja je nekada bila privredni gigant i upošljavala 14.000 radnika, a imovina se procjenjivala na 165 miliona KM (približno 83 miliona eura). Broj uposlenih danas se sve na nešto više od 700, a cjelokupna imovina prodana je za osam miliona KM (četiri miliona eura). 

Izvor: Al Jazeera i agencije

Gotovo dvije hiljade građana Zavidovića u Bosni i Hercegovini okupilo se na lokalnom stadionu kako bi dali podršku radnicima lokalne kompanije Krivaja Mobel, dok je veliki broj privrednih subjekata u znak solidarnosti na dva sata zatvorio radnje. Blizu 700 radnika preduzeća koje se bavi preradom drveta od novembra prošle godine nije primilo platu, niti su im uplaćeni doprinosi. Firma je posljednji put privatizovana 2014. godine, a vlasnik je lokalna kompanija. 

U Zavidovićima je Natalija Lučić.

Gotovo 730 radnika Krivaje iz Zavidovića od novembra čeka isplatu plata, a doprinosi im godinama nisu uplaćivani.
Već mjesecima traže smjenu Uprave - a danas su zahtjeve ponovili okupljeni na gradskom stadionu uz podršku gotovo dvije hiljade sugrađana.
U toj je firmi za preradu drveta '90-ih radio svaki treći radno-sposobni stanovnik Zavidovića.
Sada se bore za opstanak. 

Gotovo 730 radnika Krivaje iz Zavidovića od novembra čeka isplatu plata, a doprinosi im godinama nisu uplaćivani.
Već mjesecima traže smjenu Uprave - a danas su zahtjeve ponovili okupljeni na gradskom stadionu uz podršku gotovo dvije hiljade sugrađana.
 

O neuspješnim privatizacijama u BiH govorila je Ivana Korajlić iz Transparency Internationala BiH.

Krivaca za loše privatizacije  u Bosni i Hercegovini je mnogo, počevši od rukovodstava preduzeća, vlada koje su ugovarale loše i štetne ugovore, samih agencija za privatizaciju koje nisu provele proces na pravi način, a dio odgovornosti snose i nadležne institucije, prije svega pravosuđe koje nije na vrijeme sankcionisalo kriminal u privatizaciji, upozorila je Ivana Korajlić iz Transparency Internationala BiH.

Ona je, gostujući u programu Al Jazeere, rekla kako je BiH "sada zauvijek izgubila šansu da se dio tih sredstava povrati i oduzme".

Po njenim riječima, "sama šteta se i ne može procijeniti, jer se nije uspjelo doći do tačnih podataka".

"Kada smo radili analizu pojedinačnih ugovora, samo u slučaju naftne industrije šteta je bila veća od pola milijarde maraka (250 miliona eura), a neke su procjene rađene da su prodana preduzeća bila vrijedna 12-13 milijardi maraka (6-6,5 milijardi eura), a naplaćeno je samo dvije ili tri milijarde (milijardu do milijardu i po eura)", tvrdi Korajlić.

Ona je podsjetila da je Krivaja iz Zavidovića "samo jedna u nizu neuspjelih privatizacija u BiH", te da se "na prste jedne ruke mogu nabrojati slučajevi uspješne privatizacije".

"Sve ostalo je bilo veoma štetno po BiH, građane i radnike tih kompanija koje su prodate budzašto, a zapravo je do propasti došlo jedinstvenim receptom koji je pristupan u cijeloj BiH: prvo se išlo na to da se potpuno upropasti javno preduzeće, da i kriminalnim radnjama i kriminalnim poslovanjem i na sve moguće načine obezvrijedimo i onda po mnogo nižoj cijeni prodajemo kojekakvim sumnjivim investitorima s kojima se sklapaju ugovori da se od njih ne traži mnogo ili ono što se traži toleriše se ono što nije ispunjeno".

Više u prilogu...

Izvor: Al Jazeera

Piše: Ibrahim Sofić

Više od 600.000 godina radnog staža nije uplaćeno radnicima u bosanskohercegovačkom entitetu Federacija BiH, pokazuju posljednji podaci koje je dobila Al Jazeera.

Kako navodi Amer Lizde, šef Ureda za odnose sa javnošću Federalnog zavoda za PIO/MIO, za približno 50.000 radnika koji su prijavljeni nisu uplaćeni doprinosi za penziono osiguranje, odnosno firme, bilo u privatnom ili državnom vlasništvu, duguju više od milijarde konvertibilnih maraka (više od 500 miliona eura).

„Nije moguće biti precizan [kada se govori o broju radnika za koje duže vremena nije uplaćen radni staž] jer ima raznih situacija kad je u pitanju plaćanje staža, ali najpribližniji podatak o broju zaposlenika, kojima poslodavac nije uplatio duži period PIO je približno 50.000“, kaže Lizde za Al Jazeeru.

„Obzirom da je zadnji podatak o iznosu obaveza tih poslodavaca prema Federalnom zavodu za PIO 1,035 milijardi KM, kada se to podijeli sa mjesečnom obavezom na minimalnu platu i 12 mjeseci dobije se podatak da ima oko 600.000 godina neuvezanog staža“, dodaje.

Državne kompanije najveći dužnici

Na upit koje su firme najveći problem kada je riječ o dugoročnom neuplaćivanju doprinosa za penzije, te  da li je više riječ o kompanijama u privatnom ili državnom/entitetskom vlasništvu, iz Federalnog zavoda navode kako je država – najveći dužnik.

„Najveći dužnici su kompanije u državnom vlasništvu, najčešće u vlasništvu FBiH: JP Željeznice FBiH, rudnici mrkog uglja osim Banovića, Đurđevika i Grčanice-Gornji Vakuf, Agrokomerc i Hidrogradnja“, kaže Lizde.

Zatim slijede propale privatizirane firme kao što su Konjuh, Krivaja, TTU, Borac Travnik.

„[Na listi velikih dužnika su i] kantonalne komunalne firme kao GRAS Sarajevo, zdravstveni sektor: bolnice Bijeli brijeg Mostar, Konjic i neki domovi zdravlja“, dodaje.

Čak se i državni organi odlučuju na neuplaćivanje doprinosa, a primjer toga je i Zapadnohercegovački kanton.

Stotine radnika Krivaje

Spomenuta je zavidovićka Krivaja, a predstavnik njenih radnika Besim Hasić za Al Jazeeru kaže kako ukupno njemu i njegovim kolegama nije uplaćen radni staž od 10 godina i devet mjeseci.

Krivaju, koju iz PIO navode kao „propalu privatiziranu firmu“ kupila je 2014. godine ortačka grupa iz Žepča i Zavidovića koji su se obavezali da će sačuvati radna mjesta, te regulirati pitanje neuplaćenih doprinosa za sve uposlenike koji ispunjavaju uvjete za odlazak u penziju.

No, radnici govore o sasvim drugačijoj situaciju u proteklih 14 mjeseci.

„Sveukupno, sa novim ortacima, je 10 godina i devet mjeseci [neuplaćeno]. Prije dolaska ortaka je bilo 10 godina i sada kada su oni došli, od 14 mjeseci nisu uplatili devet“, govori Hasić za Al Jazeeru.

Ističe kako u Krivaji trenutno imaju 733 uposlenika, od kojih 150 bi trebalo ići u zasluženu i zarađenu penziju. No, to nije konačna cifra onih kojima kompanija iz Zavidovića nije uplatila doprinose za penzioniranje.

„Ima i 200 radnika koji ne mogu otići u penziju, a koji su na birou i čekaju dok im neko uplati.“

Dokazi o političkoj prodaji

Hasić dodaje kako u narednom periodu slijedi proglašenje stečaja Krivaja Moebela kako bi se neki „poslali ljudi na biro i osigurali taj neki minimum primanja do prodaje imovine“.

Radnici, kaže, neće samo posmatrati i čekati razvoj situacije, premda su „ljudi na izmaku“.

„Imaju neki ugovori u Vladi od 43 miliona KM (više od 21,5 miliona eura) po osnovu starog duga za penziono, gdje bi mi u narednom periodu, kao predstavnici radnika, trebali pritisnuti Vladu da to realizuje da bi ljudi nakon 40 godina poštenog rada otišli u penziju.“

Hasić, kojemu je od 20 godina radno aktivnost staža uplaćeno nešto više od devet godina, ističe kako mu je nuđen mito i da mu je automobil uništen jer je to odbio.

„Nema tog ko će mene podmitii, ja ću istrajati za radnička prava. Treba neko i u ovoj Bosni podvući liniju, dosta je lopovluka i javašluka. Stanje je toliko zamršeno, ja imam običaj reći „Dva boga ovo ne bi mogli raspetljati“.

Kategorično tvrdi kako je za propast njegove Krivaje kriva politika „koja je sve prodavala“.

„Imamo dokaze o tome, kao i o tome ko je dao 100.000 KM (50.000 eura) SDP-u. Među ortacima su Vinko Marić, Dragan Babić i Muhamed Šibonjić koji je osuđen kao ministar za prevaru na tri godine. On ima firmu bez ijednog uposlenog i bez marke na računu. Nama je trebalo tri mjeseca da dokažemo da su štetni ugovori po državu.“

Strah od propasti pregovora

Hasiću, kao i svim radnicima Krivaje, redovno se od primanja odbijaju doprinosi za zdravstveno osiguranje i penzioni fond, no to na kraju se završi u ciljanim fondovima.

„Ljudi se bore, pokušavaju. Uz dobru volju ministra, dobili smo da se može ovjeriti zdravstvena knjižica i pregled se ne plaća, a ostalo sve se plaća. Kada odete u bolnicu, sve plaćate“, dodaje ovaj radnik Krivaje.

Kontaktirali smo još nekoliko uposlenika kompanija, i državnih i privatnih, koji skoro svakodnevno traže svoja prava bilo preko sindikata, ili na ulicama protestirajući.

Neki od njih navode kako su „radnici u pregovorima“ i ne bi voljeli „ugroziti mogućnosti da se nešto realizuje“.

Drugi kažu kako su dobili neka obećanja, ustupke, počeli primati platu i zbog toga ne bi javno govorili o svojim problemima.

„Šta ćeš prijatelju, tako ti je sa sadašnjim radnicima, daju ti neku platu i za nju i dalje strahuješ. Pregovaramo za bolje, a priča s medijima bi to mogla ugroziti, pa – drugi put“, sažetak je jednog razgovora.

Izvor: Al Jazeera

Radnici poduzeća Krivaja-Mobel u popodnevnim satima deblokirali su magistralni put M17 u blizini Žepča, koji su držali više sati u blokadi.

Na prekid blokade odlučili su se nakon što im se obratio premijer Zeničko-dobojskog kantona Miralem Galijašević, od kojeg su zahtijevali da se ubrza stečajni postupak ne bi li na taj način radnici mogli ostvariti svoja prava na Zavodu za zapošljavanje.

"Do srijede ćemo čekati da vidimo hoće li biti pomaka bar i u jednom segmentu, a da ne bismo maltretirali građane odlučili smo da se povučemo i čekamo ispunjenje obećanja", rekao je Besim Hasić, predstavnik radnika.

Radnici su iz Zavidovića došli organizirano, a priključilo im se blizu 300 veterana. U protestima je učestvovali oko 250 radnika.

Neki od demonstranata su legli na cestu [Marin Veršić/Al Jazeera]

Više od 700 radnika Krivaje-Mobel iz Zavidovića početkom maja zatražili su pomoć premijera FBiH Fadila Novalića i njegovih savjetnika.

Radnici traže raskid ugovora

Dva sata nakon obećane pomoći radnicima, Vlada se proglasila nenadležnom u slučaju Krivaje.

Grupa je prije dvije godine preuzela kompaniju.

Ne izmiruje obaveze prema radnicima, a nisu otvorili ni nova radna mjesta.

Radnici žele da raskinu ugovore sa ortačkom grupom i da se kompanija proda novom investitoru.

Krivaja je nekada bila privredni gigant i upošljavala 14.000 radnika, a imovina se procjenjivala na 165 miliona konvertibilnih maraka (približno 83 miliona eura). Broj uposlenih danas se sveo na nešto više od 700, a cjelokupna imovina prodana je za osam miliona KM (četiri miliona eura).

Izvor: Al Jazeera i agencije

Radnici preduzeća Krivaja-Mobel ponovo su blokirali magistralni put M17 u blizini mjesta Žepče.

Oni su iz Zavidovića došli organizovano, a priključilo im se oko 300 veterana. Radnici traže raskid kupoprodajnog ugovora sa ortačkom grupom koja ih je preuzela 2014. kao i pokretanje stečajnog postupka, da bi ostvarili svoja prava.

Protest radnika Krivaje prati Marin Veršić.

Radnici kompanije Krivaja-Mobel ponovno su blokirali magistralnu cestu M17 u blizini Žepča.
Iz Zavidovića su došli organizirano, a priključili su im se i veterani.
Radnici traže raskid kupoprodajnog ugovora s ortačkom grupom koja ih je preuzela 2014. kao i pokretanje stečajnog postupka, kako bi ostvarili svoja prava. 

Naš reporter Marin Veršić razgovarao je sa predstavnikom radnika 'Krivaja-Mobel' Besimom Hasićem o tome do kada će se nastaviti blokada i da li su radnici zadovoljni obećanjima kantonalnog premijera Miralema Galijaševića.

Grupa od gotovo 50 bivših radnika Krivaje u stečaju i Krivaje Mebl iz Zavidovića, koji su dobili rješenja za penzionisanje, krenuli su danas prema sjedištu Vlade Federacije BiH sa zahtjevom da im se uplate zaostali doprinosi kako bi ostvarili pravo na penziju.

Doprinosi im nisu uplaćivani od 2004. godine, a rješenja o raskidu ugovora o radu dobijali su u protekle dvije godine.

Radnici iz Zavidovića u više su navrata do danas organizovali proteste, tražeći ostvarivanje svojih prava.

Bez statusa

Od decembra prošle godine, više od 700 radnika Krivaje Mebl nema definisan radno-pravni status, nakon što je pokrenuta procedura raskida ugovora sa vlasnikom preduzeća, ortačkom grupom iz Žepča i Zavidovića.

Krivaja je nekada bila privredni gigant i upošljavala 14.000 radnika, a imovina se procjenjivala na 165 miliona konvertibilnih maraka (približno 83 miliona eura).

Broj uposlenih danas se sveo na nešto više od 700, a cjelokupna imovina prodana je za osam miliona KM (četiri miliona eura).

Izvor: Agencije